Ovog puta smo odlučili da ćemo u Sigišoari noćiti. Dok smo napredovali ka gradu, trudila sam se da odaberem najverodostojniji smeštaj, koji će upotpuniti šarm Sigišoare. Morao je biti u srednjovekovnom stilu, po mogućnosti u istorijskom delu grada. I konačno, nakon skrolovanja po booking-u, prst se zaustavio na Boutique hotel von Graf. Momentalno sam izvršila rezervaciju.
Stigli smo do rampe koja ne dozvoljava prolaz kolima do istorijskog centra grada. Bila je podignuta, a mi srećni. Nećemo morati da pešačimo i vučemo kofer uzbrdo. Kopkalo me je da li ćemo u srcu starog grada uspeti naći parking mesto, dodatno jer je parking u okviru citadele zabranjen. Dovezli smo tačno ispred samog hotela, koji se nalazi među kaldrmastim uskim ulicama i šarenim uređenim fasadama, sa idejom da ostavimo stvari, pa potom parkiramo podno citadele.
Ispred nas je stajala Kula čizmara (Turnul Cizmarilor) izgrađena 1681. godine, jedna od 9 očuvanih koje su pripadale bedemu grada. Iza nas uzdizala se Rimokatolička crkva Svetog Josifa. A između njih čekalo je prazno parking mesto. Dobro de, nije to bilo baš pravo parking mesto, ali svakako je ličilo na improvizovano proširenje pored puta, koje je, kako se nama tada činilo, čekalo samo na nas.
Ušetali smo u našu sobu i verujte mi na reč, činilo mi se kao da sam se prešaltala u srednji vek. Kakav izbor hotela! Čestitala sam zdušno, sama sebi. Totalno u skladu sa mestom u kom smo se našli. Bolji izbor mislim da nisam mogla zamisliti. Dodatno je pogodovala činjenica da je hotel smešten u kući iz 1734. godine.