Grčka,  Kikladi

Kikladsko leto – Milos

Put ka Milosu
Opisaću put od Sirosa do Milosa, koji je bio veoma dug, ali još uvek ne mnogo naporan u odnosu na to šta nas je sve čekalo. Imali smo sreću da smo uspeli naći karte za trajekt za dan koji smo unapred isplanirali, jer sa ostalim ostrvima to nije bio slučaj.

Trajekt je napustio luku Ermupolisa u 7h. Predviđeno je bilo stajanje na Parosu, Serifosu, Sifnosu, Kimolosu, pa konačno Milosu. Paros sam prespavala, ali sam željno istrčavala na palubu pri svakom sledećem stajanju, kako bih upila što više detalja, za neko predstojeće putovanje.

dsc0870.jpg
page.jpg
page1.jpg
dsc0887.jpg
Serifos
dsc0908.jpg
Sifnos
page2.jpg
Kimolos
Milos
Vulkansko ostrvo raznolikih plaža, sela sa sirmatama, napuštenih rudnika, belih kućica, spleta podvodnih pećina poznatijih kao uvale pirata – Kleftiko i starih tradicionalnih vetrenjača…
Odmah ću reći… Milos mi se dopao… dopala mi se ta njegova raznolikost, ta njegova umerena mogućnost da do svega dođem bez mnogo muke. Iznenadila me je velika količina kamenoloma i rudnika. Da nije severnog (delimično) i zapadnog kraka, zaista bih mislila da sam isplanirala letovanje na industrijskoj magistrali nekog kamenoloma. Kada zađete u istočni deo ostrva, jedino što po unutrašnjosti možete videti su glomazni kamioni koji miloskim drumovima cirkulišu bez stajanja. Nema šta, svaka čast, posao ne staje. 😏
Dan prvi…

U luku Adamas smo uplovili oko 15 časova. Dogovor sa Nikosom, sinom vlasnice apartmana Margarita u kome smo bili smešteni, je bio da nas sačeka u luci. Unapred sam mu dala opis automobila kojim dolazimo, kako bi nas prepoznao pri izlasku sa broda. Silazimo u utrobu trajekta. Vreme je za iskrcavanje. Shvatamo da je naš automobil jedini koji će izaći na ostrvo. Pogledam ka drugu i brižljivo pitam: “Misliš li da će nas prepoznati u ovolikoj masi automobila?” 😀 Susrećemo se sa Nikosom. Pružam ruku i predstavljam se: “Jelena”. Nikos uz osmeh odgovara: “Znam”. Pomislih, koliko sam samo mail-ova poslala, te stižemo tad, pa stižemo dan kasnije, pa čekajte nas, te auto je bele boje, pa potom i SMS pri putu ka Milosu da smo u blizini, garantujem da je čovek imao košmare kako prima opet neki mail od Jelene… i konstatujem: “Pa da, najbolje još da ne zna kako se zoveš, pored gomile prepiski i pitanja…”. 😏 Pojavljuje se gospođa Anezina, Nikosova majka i ona nas odvodi do smeštaja.

Penjemo se na brdašce kod mesta Kanava, koje je udaljeno 4km od Adamasa. Pogled puca na zaliv, naša terasa okrenuta je ka moru i delimično Plaki. Na njoj stoji mali plavi sto, sa dve bele stolice, smeštaj perfektan, baš onakav za kakvim sam tragala. Mir i tišina, nigde ništa u okolini i ako se ja pitam, ovako bih zamišljala svoju kućicu na moru. Savršeno!
Gospođa Anezina drži poslastičarnicu Glikofilema ili bih njenu radnju pre nazvala kolačarnica. Nalazi se u centru Adamasa preko puta hotela u glavnoj ulici. Ona nam je na ne baš sjajnom engleskom objasnila osnovne detalje oko boravka, poželela lep odmor i ostavila poklon u vidu domaćih lokalnih poslastica sa logom njene radnje. Uf al’ smo uživali u slatkom, ali i dobili mini šećerni udar.
dsc0950.jpg
Lokalne poslastice iz Glikofileme
Nakon ručka i finala Wimbledon-a, krećemo do jedne od mnogobrojnih agencija na šetalištu koje prodaju brodske karte, kako bismo proverili naš polazak za Sikinos u sledeću subotu. Pokušavam da pronađem brod Aqua Jewel, prevoznika Nel lines, ali bezuspešno. Ulazim u poslovnicu i pitam gospođu za pultom da li postoji polazak za Sikinos u naznačeni dan. Gospođa odrečno klima glavom: “Nažalost nema”. Ja u neverici ponavljam: “Da li ste sigurni, molim vas da pogledate još jednom, možda Aqua Jewel, do juče je vozio na toj relaciji od 7 ujutru?“ Gospođa ukucava ponovo kriterijume za pretragu i potvrđuje prethodno rečeno. “Okej, a kako mi sad da odemo sa ovog ostrva?”, postavljam novo pitanje i nadam se da će se nekim čudom brod koji prevozi i kola nekako stvoriti u subotu. Naravno, odgovora koji bi meni prijao nije bilo. Jedina mogućnost je bila da u sredu spakujemo stvari i krenemo za Sikinos ili da hvatamo neku konekciju, možda preko Sifnosa u petak ujutru (razmak u vremenu dolaska jednog broda i odlaska drugog je 20 minuta) ili da u petak veče posle 23h krenemo za Santorini, tamo ostanemo jedan dan i u nedelju plovimo za Sikinos ili Folegandros. Pomalo rezignirana izlazim iz radnje i kažem sebi: “O tome ćeš misliti kasnije, idemo sada na plažu”.
Najbliža plaža, odnosno seoce koje smo želeli da vidimo i odmorimo oči je Klima. Ustvari, Klima nije klasična plaža, ona predstavlja jedno veoma živopisno selo sa velikim brojem sirmata – kućica na obali koje služe kao garaže za čamce. Na spratu se nalazi prostor za stanovanje, a ispod naravno garaža, koja je podređena okolini i uslovima. Bliži se sumrak, ali Klima ne gubi sjaj. Zaista je sjajna.
page5.jpg
dsc0989.jpg
dsc0988.jpg
page4.jpg
dsc1004.jpg
dsc1014.jpg
Vraćamo se u našu Margaritu i na terasi lagano gledamo kako sunce tone za brda.
dsc0019.jpg
Dan drugi…

Ponedeljak je, naš drugi dan boravka na ostrvu boginje Afrodite. Nakon doručka na našoj lepoj terasi sa još lepšim pogledom, uzimamo kartu u ruke i prst se zaustavlja na selu Mandrakia. Krećemo preko Adamasa, pa se potom penjemo ka Triovasalosu. Prelazimo na suprotnu stranu obale i spuštamo se ka Mandraki. U pitanju je još jedno zanimljivo seoce sa sirmatama, manje lepše od Klime, ali na svoj način šarmantno. Prolazimo pored još uvek zatvorene taverne Medousa i male bele crkve, pa se stepenicama spuštamo do vode. Pas čuvar odmara na vratima sirmate, talasi zapljuskuju njen kameni podest, a mi istražujemo okolinu.

page11.jpg
dsc0033.jpg
Mandrakia
Krećemo ka Firopotamosu, još jednoj plažici u nizu sa sirmatama. Od svih seoca koje na obali imaju sirmate, najviše mi se dopala Klima, potom Firopotamos, Mandrakia, pa Fourkovouni, a zatim još neka seoca sa pokojom kućicom pored vode, kao što su Areti, Mitakas i Agios Konstantinos.
Prolazimo donjim putem pored Plake.
page13.jpg
Plaka
Firopotamos krasi zanimljiv sklop sirmata, kombinovan sa plažom, na kojoj ima prirodnog hlada. Ovde se nalazi i crkva, karakteristična za svako kikladsko selo, kao i ruševine stare kuće.
dsc0089.jpg
page15.jpg
dsc0087.jpg
Firopotamos
Sledeća stanica je plaža Plathiena, na kojoj ordinira vetar. Pravimo pauzu za kupanje. Na smenu čitam knjigu i fotografišem, pa krećemo za selo Areti. Put je zemljani lošiji, a na plaži samo jedna sirmata. Ili možda dve… Svakako selo nije vredno dolaska.
dsc0124.jpg
page16.jpg
Plathiena i Areti
Nastavljamo ka Fourkovouni selu, pa potom Plaki, kako bismo se izvukli iz “gradskog jezgra Milosa”.
dsc0138.jpg
dsc0141.jpg
page17.jpg
Odlučujemo da nastavimo severnom obalom ka istoku i kao logičan sled nam se nameće Sarakiniko. Lagano se spuštamo ka plaži. Nazire se belilo krečnjaka, a mi stajemo kod kantine na parkingu gde nakon čekanja reda (naišao je autobus sa ekskurzijom), kupujemo belo vino kako bi se okrepili na suncu. Korak po korak i spuštamo se na jednu od najpoznatijih grčkih plaža. Uvala je vrlo mala i uska, a voda je mutna od mešavine krečnjaka, peska i talasa. Sa pučine su nadolazili talasi i nije bilo moguće otplivati dalje, jer postoji jedan uži rukavac tačno na izlazu iz uvale, gde je izgledalo kao da se talasi dobro zabavljaju. Prava pravcata žurka…
Ono šta je svakako moglo da se radi, jeste da se prati i fotografiše životinjski svet, da se šeta po krečnjačkim brdima i sedi na ivici basena koji je priroda napravila u sred tih belih stena, a more napunilo vodom.
Konačan utisak je da Sarakiniko svakako treba videti, prošetati po okolini, ali što se tiče užitka kupanja u bistroj vodi, ovde to svakako nećete dobiti. Možda kada nema talasa – da, ali kad more podivlja – ne očekujte da ćete išta u vodi videti već na 1m od obale. Dakle, plaža jeste zanimljiva, ali ipak nije uspela da izbori ulazak u top 5 plaža ostrva Milos.
dsc0166.jpg
dsc0179.jpg
page18.jpg
dsc0175.jpg
dsc0259.jpg
page19.jpg
dsc0186.jpg
dsc0271.jpg
page22.jpg
dsc0295.jpg
dsc0297.jpg
Sarakiniko
Sledeći na putu je Mitikas. Meni duga nezanimljiva plaža, sa leve strane na jednom delu sa grupisanim suncobranima i ležaljkama, a sa desne strane ulepšana sa nekoliko sirmata i manjom plažom. Možda mi je sve ovo izgledalo nezanimljivo zbog talasa koji su zaista ružili veliki broj plaža.
Odmah posle Mitikasa je Agios Konstantinos, opet sa nekoliko sirmata. Ako se krene levim zemljanim putem, dolazi se do plaže Alogomantra. Na ranijim fotografijama koje sam odgledala pre nego što sam otputovala na Milos, plaža mi je delovala savršeno. Ovo savršeno se odnosilo na deo plaže pod stenovitom uvalom. Sada sam mogla samo da gledam kako to savršenstvo od plaže nestaje, s obzirom na to da su talasi sav peščani deo uporno prekrivali. Dakle, plaža jeste veoma zanimljiva, ali pod ovim okolnostima, deo plaže, konkretno peska nije postojao i peškir ne bi mogao da se ovde ostavi. Da bih došla do dela odakle imam dobar kadar, morala sam da pređem preko gomile stenja sa procepima između njih. U povratku sam štiteći fotoaparat, a usled klizanja noge iz japanke, svom dužinom do struka upala u jedan od tih procepa i zaradila otok na nozi, modrice, kao i rasekotine na više mesta. Ali… bar sam spasila aparat…😊 I tako sam ostatak odmora šetala sa ukrasom na nozi. 😄
page27.jpg
dsc0319.jpg
Alogomantra
Izlazimo ponovo na glavni put i krećemo ka Poloniji. Ideja je da vidimo kada u narednim danima imamo polazak za Kimolos. Polonija je simpatično mestašce sa jednom glavnom ulicom i šetalištem pored mora, nekoliko taverni i molom odakle kreću trajekti za Kimolos. Sa jedne i druge strane mesta se nalaze crkve. Sa leve strane na rtu Pelekouda nalazi se crkvica Agios NIkolaos.
page20.jpg
Polonija
Kada smo se snabdeli informacijama (kojima ću ja vas snabdeti u kasnijem preseku važnih informacija) krećemo na plažu Voudia. Odmah nakon Polonije, a krećući se istočnom stranom ostrva ulazimo u industrijsku zonu i puteve koji su pohabani i klizavi zbog stalnog opterećenja od strane teških šlepera i kamiona. Ovo je ono o čemu sam na početku govorila. Osećate se kao da niste na moru i čini vam se kao da ste zalutali na neko ogromno gradilište odakle nema izlaza (što se uzgred nama i desilo). 😏
Plaža Voudia se nalazi odmah pored puta. Pogled sa leve strane jeste na deo kamenoloma i industrijsko postrojenje i boja vode je fenomenalno plava. Ali zato desni deo liči na one duge divlje plaže. Baš mi je prijalo ovo plavetnilo, kao i mirna voda. Plaža je bila prazna, sa tek ponekim čovekom.
dsc0357.jpg
page21.jpg
Voudia
Krećemo u potragu za plažom Kastanas. Pratimo strelicu na putokazu, iako nismo baš tačno ustanovili u kom pravcu pokazuje. A možda je putokaz posle svega neko i okrenuo. Vozamo kroz kamenolom, gledamo brdo peska, kamenja, krečnjačkih stena, vrtimo se u krug. Nigde nema znaka koji bi ukazivao na plažu. Nakon još malo promašenih puteva, nailazimo na radnika kamenoloma u svojoj mašini. Mi mu mašemo, pitamo za Kastanas, ali nas on (potpuno prirodno) od buke njegove ogromne mašine, ne čuje. U tom momentu, gospodin gasi makinu, silazi sa iste i prilazi našim kolima. Mi ga ljubazno upitasmo za put do plaže Kastanas, kad se čovek odjednom uhvati za stomak i doslovce puče od smeha. Kada je završio sa partijom smeha, poče da nam maše u suprotnom pravcu od mora i da viče “Kastanas!”. Zahvalismo gospodinu i shvatismo da smo na sred kamenoloma u brdu bele peščane prašine i da definitivno naš put do plaže ovde nije. Šta reći sem: „Drago mi je da smo bar majstoru ulepšali dan.“ 😄 Vratismo se na glavni put i odlučismo da krenemo do plaže Papafraga.
Papafraga je jedna uvala ili preciznije opisano, jedan kanal, koji izlazi na more kroz pećinu. Na glavnom putu postoji znak gde treba skrenuti i parkirati. Odatle se pešaka spušta do plaže (ako se tako može nazvati). Na internetu sam videla mnogo lepše fotografije koje su napravljene u periodu kada nije bilo talasa. Verujem da tada Papafraga zaista ima svoju čar. U našem slučaju, plaža je izgledala kao kanalizacioni otvor.
page24.jpg
dsc0400.jpg
Papafraga
Ono što bi moglo biti zanimljivo u blizini plaže Papafraga je praistorijsko naselje Filakopi koje se smatra jednim od najznačajnijih naselja na celim Kikladima. Sada se veći deo grada nalazi pod morem, ali se još uvek mogu videti ostaci zidina. Mnogo predmeta iz grada Filakopi se nalazi u Arheološkom muzeju, između ostalih i čuvena Kira. Nažalost, kompleks je ograđen i u njega nije moglo da se uđe.
dsc0423.jpg
Filakopi
Za danas se pustolovina završava, sunce je na pola koplja od zemlje, a mi pomalo umorni i slani krećemo put Margarite.
Veče smo proveli u Tripitiju u taverni Glaronisia, koja je dekorisana tradicionalnim predmetima. Iz taverne se pruža odličan pogled na Adamas i zaliv. Hrana je takođe veoma dobra, kao i lokalno belo vino. Ulice Tripitija su dosta uske i ne postoji mogućnost mimoilaženja, pa su morali od njih napraviti jednosmerne. U blizini ove taverne se nalaze i sve ostale taverne, kafići, kao i crkva Agios Nikolaos. Odmah pored je i veliki parking. Iznad crkve se nalaze vetrenjače. Tripiti nam je ostavio veoma lep utisak (da li zbog vina, pitam se 😏), pa smo se ovom selu iznova vraćali.

Dan treći…

Ustajemo lagano i ubrzo smo u Adamasu. Crkveni muzej Agia Triada je otvoren za posetioce, pa odlučujemo da ga obiđemo. Radno vreme menjaju u zavisnosti od sezone. Inače, ovo važi za sve objekte. U periodu kada smo mi boravili na Milosu radio je od 9:15-13:15 svakim danom osim nedelje. Ulaz slobodan.
page.jpg
page1.jpg
Crkveni muzej Agia Triada
Šetamo malo Adamasom, razgledamo izloge i planiramo čime ćemo se kasnije zasladiti. Na centru postoji pekara gde smo pazarili pitu od lubenice. Zanimljiv ukus koji podseća na pitu od bundeve, ali još zanimljiviji način pravljenja iste. Moj savet je da je svakako probate.
page2.jpg
Adamas
Krećemo ka Plaki, planirana je dnevna šetnja do Kastra, pa potom šetnja ulicama Plake. Penjemo se ka Kastru, a pogled je sve zanimljiviji i zanimljiviji. Na putu se nalaze brojne crkvice i kapele, a jedna od njih je i Pаnаgiа Thаlаssitrа. Na vrhu Kastra je sagrađena crkva Messa Panaghia ili Panaghia Skiniotissa. Ime je dobila po ikoni koja je pronađena upravo na tom mestu. Pogled na Plaku je zaista očaravajuć.
page3.jpg
page4.jpg
dsc0066.jpg
page5.jpg
dsc0069.jpg
page6.jpg
dsc0078.jpg
page7.jpg
page8.jpg
Plaka
U samoj Plaki se nalazi crkva Pаnаgiа Korfiаtissа. Izgrađena je 1810. godine na litici. Lokacija je poznata kao Halara, a dvorište crkve kao Marmara. Drugi naziv je balkon Plake. U dvorištu crkve se nalazi i Folklorni muzej koji je u ovom period radio samo u večernjim satima i to od 19-22h, pa smo obilazak ostavili za poslednje veče na Milosu. Ponedeljkom ne radi, a ulaz je 3 EUR. U Plaki, nedaleko od ove crkve se nalazi i crkva Panagia Roses.
Nastavljamo našu šetnju do Arheološkog muzeja, ulaznicu plaćamo 3 EUR, a radno vreme je od utorka do subote od 8-20h i nedeljom od 9-16h. U muzeju se nalazi replika čuvene statue boginje Afrodite, koja je pronađena na Milosu, na lokaciji antičkog amfiteatra kod sela Klima. Ovde se nalazi i statua Kire iz Filakopi.
dsc0139.jpg
page9.jpg
Arheološki muzej
Nastavljamo putešestvije i obilazak katakombi se javlja kao interesantna opcija, s obzirom na to da se nalaze u blizini Plake. Pratimo putokaze koji nas dovode do parkinga iznad katakombi. Još par minuta pešačenja nizbrdo i tu smo. Kupujemo karte, cena je 3 EUR. Radno vreme od 8:30-14h, osim ponedeljkom. Gospođa na pultu nas ljubazno moli da sačekamo grupu sa kojom ćemo ići u obilazak. Nakon 10-15 minuta smo pozvani i polako se spuštamo u podzemlje. Samo jedan mali deo katakombi je otvoren za javnost. Vodič priča na grčkom i engleskom jeziku, a saznali smo i nekoliko zanimljivih informacija.
Kаtаkombe spadaju među tri nаjvаžnije od ukupno 74 otkrivene širom svetа, zаjedno sа kаtаkombаmа Rimа. Moguće je dа su kаtаkombe Milosa stаrije od onih u Rimu. Procenjuje se dа je više od 2.000 hrišćаnа sаhrаnjeno u 291 grobnici koje su se koristile kаo porodične grobnice za 5 – 7 osoba. Vidljivi su nаtpisi nа zidovimа, zаvetni pokloni pokojnikа, kao i nekoliko grobovа dece. Nisu ih prvi otkrili arheolozi, nego pljačkaši koji su ih i opljačkali 1846. godine.
dsc0089.jpg
dsc0157.jpg
dsc0159.jpg
dsc0162.jpg
Katakombe
Odmah posle katakombi koristimo priliku da posetimo i antički amfiteatar. Na mestu amfiteatra se i dalje vrše iskopavanja i ceo prostor je u skelama. Podignut je šator na ulazu i pristup nije moguć. Malo smo se provukli kroz ogradu i došli do vidikovca iznad amfiteatra.
dsc0179.jpg
Antički amfiteatar
Nakon ovog jutarnjeg susreta sa istorijom, vreme je da se rashladimo (mada se i vetar svakodnevno brinuo o tome), pa krećemo ka južnoj obali. Do Psathadike vozimo solidnim asfaltnim putem, razgledamo lepe predele, divokoze na poljanama, kapelice pored kojih prolazimo. Tu se uživanje za mene završava jer počinje zemljani put, ne mogu reći da je loš, na nekim delovima možda malo više pohaban, ali je neophodna stalna koncentracija, zbog mogućih rupa na putu. Vozimo do Gerontasa. Stajemo na parking daleko iznad plaže. I krećemo nizbrdo pešaka. Do staze ka plaži vode dobro označeni putokazi i u prvi mah deluje da će put biti veoma naporan, međutim ubrzo stižemo na plažu. Vidimo da već ima nekoliko entuzijazista.
“Uživamo za sve pare”. Plivamo do dobro poznate “pećine” ili bolje reći stene u obliku tunela. Voda je divna, plava, čista, providna. U povratku merim vreme za koje ćemo se uspeti. 10 minuta. Dobri smo. A mislila sam da ima bar duplo više. Gerontas postaje jedna od „mojih 5“ plaža Milosa. 😀
dsc0204.jpg
dsc0208.jpg
page12.jpg
page13.jpg
Gerontas
Sedamo u kola i razmišljam da li krenuti put manastira Agios Ioannis jednog od dva na celom ostrvu. Neverovatno je da su oba manastira teško dostupna (drugi je Agia Marina na planini Halakas), ali im upravo ova činjenica i daje draž. Ako bismo se spustili do manastira, svakako bismo svratili na istoimenu plažu podno manastira (ima ih tri, jedna su za drugom, ali nisu sve dostupne kolima), a ne garantujem da mi ne bi palo na pamet da idem i na Ammoudraki plažu, do koje je, rekla bih, veoma loš zemljani put.
Sunce je počelo da nagoveštava povlačenje za brda. Srećom pa je zdrav razum preovladao. Da smo se upustili u ovu pustolovinu, mislim da bismo ostali na plaži da noćimo, jer zapadni deo ostrva, kao ni njegova mreža puteva nisu nimalo druželjubivi prema putnicima namernicima, a pogotovo ne noću.
Legenda kaže da se narod pri napadu pirata sklonio u manastir i molio Svetom Jovanu da onemogući pirate da uđu u manastir, što se i desilo. Međutim, jedan pirat je uspeo da se popne na kupolu, odakle je uperio pištolj, kada mu se ruka ukočila i pištolj je upao u crkvu, gde se i danas čuva. Takođe, za vreme II svetskog rata, engleski brod je izbacio bombu na nemačku tvrđavu u blizini, ali je bomba završila u zidu crkve i nije eksplodirala. Tu se čuva i dalje. Iznad je i kapela Svetog proroka Ilije.
Ipak se vraćamo istim putem natrag, vozeći ka Kiposu. Silazimo na plažu i zatičemo jednu tavernu u kojoj sedi sredovečni gospodin. Na doku je vezan brodić, koji se vidi da je spreman za prevoz putnika. Raspitujemo se kod gospodina koja je mogućnost odlaska do Kleftika i Sikije, te dobijamo informaciju da kreću svako jutro u 11h, staju na plaži Gerontas, odlaze na Kleftiko, tamo su do 14-15h i vraćaju se ponovo u Kipos. Cena ovog kratkog krstarenja je 18 EUR. Zahvaljujemo na informacijama, ali se ipak odlučujemo za neko od krstarenja iz Adamasa.
dsc0265.jpg
Kipos
Nailazimo na crkvu Agios Sostis, ispod koje se nalazi plaža Tarantela. Zemljanim putem dolazimo do istoimene taverne, kod koje parkiramo auto. Do plaže se spuštamo stepenicama. Sa desne strane se pruža manja plaža na kojoj ima posetilaca. Levo je još jedan malo duži deo, sa nešto manje ljudi. Tu se stacioniramo. Plaža je interesantna, daleko lepša nego Provatas, koji se nalazi u istoj uvali, nekoliko stotina metara dalje. Pesak je smeđe – narandžast, i pravi lepu kombinaciju sa plavom bojom mora. Talasa nema i mi uživamo u kupanju.
dsc0282.jpg
dsc0290.jpg
page15.jpg
dsc0294.jpg
dsc0305.jpg
Tarantela
Nakon kupanja, penjemo se ka taverni i pravimo predah. Na meniju su grčka salata za osveženje i pitarakia – milosko tradicionalno jelo, kao i lokalno belo vino. Drugar uzima grčko pivo Fix da proba. Taverna ima odličan pogled na morsku pučinu, kroz splet kaktusa.
dsc0316.jpg
page17.jpg
dsc0332.jpg
Tarantela taverna
Spuštamo se potom na plažu Provatas. Već na samom prilazu plaži vidimo gomilu ljudi na ležaljkama ispod suncobrana. Ova slika mi nije privlačna, te odlučujemo da odemo na Firiplaku.
Firiplaka je veoma zanimljiva duga plaža. Prvi deo pokriven je suncobranima i ležaljkama, a drugi deo je bez propratnog savremenog plažnog mobilijara.
dsc0346.jpg
dsc0348.jpg
dsc0353.jpg
page19.jpg
page21.jpg
Firiplaka
S obzirom na to da je drug u taverni Tarantela probao Fix prvi put, nije znao da će ova vrsta imati dejstvo kao što mu i samo ime govori. 😏 Zamalo ostasmo na plaži, dok Fix popusti. Do sutradan je verovao da Fix ima više procenata alkohola od ostalih piva, sve dok nismo procente proverili na Mythos-u. Izgleda da je ipak sunce pojačalo dejstvo Fix-a, pa ne bi bilo na odmet da napišu upozorenje na etiketi piva: Ne mešati sa suncem… 😏 Šalu na stranu, osim bliskog susreta sa kamenom u vodi prilikom zarona, sve je prošlo u najboljem redu, a već na Tsigradu je komotno mogao da načne novi Fix. Možda zato što je Tsigrado već bio u senci. 😏
Već je dan poodmakao i preostaje nam još samo obilazak plaže Tsigrado, zato što se nalazi u blizini Firiplake. Dolazimo do šupljine u steni kroz koju je neophodno da se stepenicama, pa kanapom spusti na plažu. Gornji deo kanala nije problematičan, ali na donjem treba biti oprezan. Uz malo pažnje, može se bezbedno spustiti na plažu. Meni je spust bio interesantan, ali mi je još intresantniji bio prvi susret sa plažom, koja je predivna. Iako je sunce zašlo za brda i na ovoj plaži nije bilo sunčeve svetlosti, ona je istog momenta postala moja omiljena plaža ostrva.
dsc0406.jpg
page22.jpg
dsc0425.jpg
page23.jpg
dsc0420.jpg
Tsigrado
dsc0454.jpg
Večeramo u taverni O Hamos, koja se nalazi na Papikinou plaži i bivamo neprijatno iznenađeni uslugom, kao i hranom. Taverna je inače dobila brojne preporuke i dobre ocene na Tripadvisoru. Moja ocena na skali do 5, skromna dvojka, eto iz kurtoazije, čisto da dobije prolaznu.
Dan četvrti…
Došlo je vreme je da se dan pokloni Kimolosu. Neću mešati Kimolos sa Milosom, već ću nakon završenih utisaka o Milosu, u posebnom delu opisati obilazak ovog malešnog ostrva nadomak većeg suseda Milosa. Ono što ću reći, jeste da je Kimolos poslednje ostrvo na listi ovogodišnjih ostrva koja su na mene ostavila značajan utisak. Ono je lepo na sebi svojstven način, kao i sva grčka ostrva ponaosob. Na njemu se mogu naći lepe lokacije i one manje lepe, ali čim se uporedi sa nekim drugim ostrvom, Kimolos gubi svoj sjaj. Ono što je meni bitno, a to je fascinacija, ovde je izostala.
Zbog toga smo na Kimolosu ostali do prvog poslepodnevnog trajekta i u 16h pohitasmo ka Milosu. Kako smo se iskrcali u Poloniji, odlučismo da hitro krenemo ka južnim plažama i tamo ostanemo do zalaska sunca. Idealna za ostvarenje te ideje bila je Theiorichia, plaža sa napuštenim rudnikom sumpora koja se još naziva i Paliorema, što u prevodu sa grčkog jezika znači “neprijateljska reka”.
dsc0742.jpg
Kamenolom
Do plaže sa napuštenim rudnikom sumpora vodi dug neasfaltiran put, koji mom autu i nije baš prijao. Nekoliko dana ranije je već počeo da oglašava svoj zadnji trap, dajući mi signale da smanjim vožnju po zemljanim lošim putevima… Svejedno, nadala sam se da će istrajati dok se ne vratimo u Srbiju. I jeste, hvala mu. 😁
Kada smo se približili plaži, videsmo na platou iznad, parkirano nekoliko vozila, pa ipak odlučismo da i mi ovde parkiramo naše i put ka plaži nastavimo pešaka. Dobra odluka, jer je nastavak puta veoma loš, sa rupama i strmim nagibom, pa bi bilo pitanje bezbednog povratka.
Zbog toga smo imali prilike da napravimo odlične fotografije i procunjamo napuštenim rudnikom kao i pomoćnim prostorijama.
Rudnik na plaži Paliorema je prvi rudnik sumpora u Grčkoj. Od sredine XIX do sredine XX veka su rudari ovde ostajali cele nedelje, spavajući u pećinama iznad plaže. Tek 1937. godine je napravljena pomoćna zgrada koja je služila za boravak i život. Nakon završene smene subotom su kretali svojim kućama, pešačeći i po nekoliko sati do svojih domova, da bi se u ponedeljak ujutru ponovo vraćali u rudnik. Za ovaj posao, naravno, nisu bili adekvatno plaćeni. Tokom II svetskog rata su rudnikom upravljali Nemci. Nakon rata je rudnik obnovljen i mogao je da zaposli u proseku između 220-300 radnika. Rudnici su bili u funkciji do 1958. godine, a nakon toga sporadično do 1978. godine kada su konačno potpuno napušteni.
dsc0766.jpg
dsc0775.jpg
dsc0784.jpg
dsc0814.jpg
page4.jpg
dsc0783.jpg
page.jpg
page1.jpg
page2.jpg
dsc0833.jpg
Paliorema
Do ovog dana, Tsigrado je zauzimao prvo mesto, a danas ga je ponosno podelio sa Palioremom.
Dan peti…
Prethodno veče smo šetajući kroz Adamas i degustirajući sladoled iz poslastičarnice Aggeliki šetali po doku gde su izložene jedrilice i brodovi kojima se krstari oko ostrva, do Kimolosa i Poliagosa ili se u skraćenoj verziji obilaze neke plaže gde je akcenat na Kleftiku. Uglavnom svi imaju vrlo sličnu ponudu i cene su 50 EUR za krstarenje do Kleftika koje obuhvata i ručak na brodu i 25 EUR za vožnju oko ostrva uz stajanje na nekoliko plaža zarad kupanja.
Mi smo odabrali jedinu drugačiju od svih. Jedrenjak Thalassitra je tog dana, zbog vetra koji je bio prognoziran, kretao sa plaže Paleohori i kretao se ka Kleftiku, pa nakon toga plovidbu završio u Adamasu.
U Adamasu smo se pojavili u 10:30h. Organizovanim busom su nas transportovali do plaže Paleohori gde je spreman čekao jedrenjak Thalassitra. Čamcem su nas u manjim grupama prevezli na brod. I krestarenje je moglo da počne…
page.jpg
dsc0869.jpg
page1.jpg
Otisnuli smo se ka pučini, ali dovoljno blizu da bismo razgledali južnu obalu sa vode. Plovimo pored plaže Agia Kiriaki i stižemo na plažu Gerakas. Na ovoj plaži na koju se sa vrha litice kruni beli pesak u vidu potoka, pravimo prvi predah za kupanje. Na palubi nas Antonio aka Orlando Blum služi domaćom miloskom slatkom pitom ukusa “portokali”, tačnije pomorandže.
Skačemo sa broda i plivamo ka obali. Plavetnilo u kombinaciji sa belilom zaslužuje da uđe u „top 5“. Gerakas me je kupio. Obožavam ovu plažu.
dsc0913.jpg
page2.jpg
Gerakas
Thalassitra se oglasila. Sirena nas doziva da doplivamo do broda i krenemo dalje. Sedam na ivicu broda i uživam u slikama koje se ređaju. Prolazimo pored Tsigarda, moje omiljene.
dsc0930.jpg
Tsigrado
Polako, ali sigurno uplovljavamo u regiju Kleftika – skrovišta pirata. Pojavljuje se to dobro poznato belilo krečnjačkih stena. Kapetan nas vozi kroz uzak prolaz između dve bele stene. Mi škljocamo foto aparatima, kao pravi “japanski turisti”. Polako dolazi do uvale između dve velike stene sa pećinama i tu usidrava lađu.
dsc0990.jpg
dsc0997.jpg
dsc1000.jpg
page11.jpg
page12.jpg
dsc0015.jpg
Kleftiko
Dobijamo instrukcije da odlučimo kada želimo plivati u pećinama, a kada se malim čamcem voziti kroz njih. Mi odlučujemo da prvo sami otkrijemo uvalu pirata i krećemo u zaron ka pećinama. Sve ovo deluje vrlo zanimljivo, boja vode je fenomenalno plava. Vraćamo se na brod i čekamo naš red za obilazak pećina motornim čamcem. Ukrcavamo se, a član posade nam kao i do sada objašnjava svaki detalj “Zmajeve pećine”, pokazuje mesto na kome su dva brata pirata zaljubljena u istu lepu robinju odlučila da se ipak nje reše, kako bi obojica bili zadovoljni, jer ne mogu odlučiti kome će od njih dvojice pripasti. To mesto, tačnije stena gde je devojka pogubljena zove se po njoj: Eleni.
page4.jpg
page5.jpg
dsc05411.jpg
Vraćamo se sa fenomenalnog razgledanja, a na brodu nas čeka prava gozba. Nije šala… kapetan broda je sve sam spravio. Na stolu se nalazi ikebana. Uglavnom sva jela su od povrća, osim paste sa morskim plodovima. Najviše preovlađuje paradajz, paprika, tikvice, plavi patlidžan u kombinaciji sa različitim lokalnim sirom, u sosu od maslinovog ulja i začina. Sva jela su tradicionalna, pa smo tako ovde probali i favu, strаpаtsаdu (preovlađuje paradajz i začini spojeni jajetom), bougiourdi (pečena ljuta paprika i paradajz sa sirom), kao i mnogobrojne druge specijalitete. Bilo je i tradicionalne pite sa sirom. Sve ovo smo zalili dobrim belim vinom. Domaćinu – kapetanu svaka čast!
page6.jpg
Ovde se situacija po mene menja, jer počinje da me boli glava, a od glave po pravilu uvek ide mučnina. Plus ljuljanje broda je pojačalo utisak mučnine x3. Naravno tabletu protiv bolova nisam ponela, jer mi nije padalo na pamet da od vetra i ljuljanja može da mi počne glavobolja. 😩
Na Kleftiku smo se zadržali okvirno oko 3 sata. Nakon toga krećemo ka Sikji. “Parkiramo” lađu nedaleko od ulaza u pećinu i uspevam da odem na kratak obilazak čamcem, jer mi je tada stanje još uvek bilo podnošljivo. Sikja je pećina sa plažom pod vedrim nebom. Iznad nema “krova”. Kapetan nas je priupitao da li neko želi ostati na kupanju u pećini, s tim da bi nas pokupio u nekoj sledećoj turi. Jesam bila vrlo zainteresovana, ali zbog opisanog stanja sam se ipak ujela za jezik i prećutala. Ne bih ja iz te pećine izašla, dok glava ne prestane…
dsc05443.jpg
Sikja
A na brodu žurka. Antonio je pustio uže kojim je čamac bio podignut na vrh broda i koje je okačeno na kran, kako bi se ljudi ljuljali i skakali u vodu. Htedoh da izigravam Tarzana, ali… i nisam bila baš sposobna… 😉
Nastavljamo krstarenje i redom prolazimo pored plaža Agios Ioannis, Ammoudaraki, Triades i Agathia. Na plaži Ammoudaraki je sniman film Nicostratos de pelican sa Emirom Kusturicom u glavnoj ulozi. Vodič na brodu počinje svoju „ispovest“ o Kusturici, nahvalivši ga da je sjajan i zanimljiv čovek, da je sa njim snimao film kao podrška, da je vozio čamac u jednoj sceni, da mu se Kusturica uvek javlja kada dođe i da se druže.
dsc0061.jpg
Ammoudraki
Sledeće stajanje pravimo na plaži Kalogrios. Naravno, preskačem kupanje, teška srca doduše, ali zato lubenicu nisam odbila. 😊
dsc0072.jpg
Kalogrios
Nastavljamo putovanje i dolazimo do rta Vani, gde se nalazi napušten rudnik. Oronule građevine i skalamerije su vidljive iz broda. Ovde se nalazi i vrh nekadašnjeg vulkanskog kratera, kao i gomila interesantnih stena koje od vetra imaju zanimljive oblike ili su sečene pod pravim uglom. Stižemo do stene Arkoudes koja ima lik medveda, a na grčkom se upravo tako i kaže medved.
page14.jpg
Polako plovimo zalivom ka Adamasu i prolazimo pored Klime.
dsc0112.jpg
Klima
Već uveliko naš Orlando Blum svira gitaru i istovremeno peva zabavljajući saputnike. Zaista idilično. Dečko ima divan glas i isto tako i svira ovaj instrument. Oni koji razumeju šta peva prave šale i smeju se… rekla bih da ide neki grčki “bećarac”. 😏
page15.jpg
Dok mi uplovljavamo u luku, istovremeno sunce uplovljava u Egej, a mi zadovoljni izlazimo sa Thalassitre. Zahvaljujemo posadi na divno provedenom danu, do nekog sledećeg viđenja.
Na stranu to što mi je deo putovanja pao teško zbog glavobolje, ovo je bilo najbolje organizovano krstarenje na kom sam bila. Nimalo dosadno, nimalo naporno, savršeno, sa mnoštvom zanimljivih informacija i predivnih lokacija koje smo posetili. Žalim samo što i u drugom delu putovanja nisam mogla skroz da uživam, ali opet to nije promenilo savršen utisak o ovom savršenom krstarenju.
Zaista, svaka čast kapetanu i posadi. Napomenula sam već da je „Kustin prijatelj“ bio vodič i svojski se trudio da sa svima porazgovara i našali se, ali isto tako je i profesionalno odradio svoj posao vodiča. Nijedna informacija nam nije manjkala. Cena krstarenja je bila 50 EUR. Krenuli smo na putovanje u 10:30h, a u Adamas smo se vratili u 19:30h.
Ako želite da vidite Kleftiko, moja topla preporuka je jedino i samo Thalassitra. Nećete pogrešiti. 😀

Dan šesti…

Ustajemo ranije, jer nam je danas poslednji dan boravka na Milosu. Od muzeja ostali su nam Muzej rudarstva i Pomorski muzej. S obzirom na to da je prvi pomenut na samom putu ka Adamasu, preko puta Papikinou plaže, odlučujemo prvo njega da obiđemo. Ulaz je 4 EUR. Radno vreme od 9:30-14h i od 17:30-21:30h. Budući da imaju veliku “rudarsku tradiciju”, muzej je zanimljiv.
dsc0157.jpg
page2.jpg
dsc0158.jpg
page3.jpg
Muzej rudarstva
page.jpg
Krećemo za centar Adamasa da kupimo karte za večerašnji trajekt. Sećate se da smo imali problem kako otići u subotu sa ostrva u pravcu Sikinosa. Srećom pa smo odlučili da ipak posetimo Santorini, jer još tada nismo bili svesni kašnjenja trajekta i 99% su šanse da bismo ostali na Sifnosu (tu nam je trebala biti konekcija) kasneći na sledeći trajekt. Na obilazak Santorinija smo se odlučili najviše iz razloga što sam silno želela da na Milosu ostanemo još jedan dan (po mom prvobitnom planu), kako bih sve planirano stigla da vidim.
Kupujemo karte za Santorini, a planirano vreme polaska je 23:20h. Savršeno… imamo ceo dan za Milos.
Krećemo ka Empuriosu. Sa puta se pruža pogled na plažu Mavra Gremna, u čijem nastavku je plaža Chivadolimni. Na ovoj plaži se nalazi i kamp.
page11.jpg
Stižemo do manastira Agia Marina (ja bih pre rekla crkve) odakle se pruža odličan pogled na zaliv, Plaku i plažu Rivari. Ovde prestaje asfaltni put i počinje grubi zemljani. Polako smo se spustili ka selu Empurios. Usput prolazimo uporedo sa poluostrvom na kome se nalazi crkvica Agios Nikolaos.
page6.jpg
page9.jpg
Zalivski deo nije nimalo primamljiv, ali kad smo već sišli tim zemljanim putem, red je i da ostvarimo misiju do kraja. Stižemo u Empurios koji ima jednu tavernu za koju vode putokazi, nekoliko kuća na obali i vrlo lošu zalivsku plažu.
dsc0259.jpg
Empurios
Pokupismo “pinklice” i krenusmo put Zefirije. Stižemo u seoce koje je nekada davno predstavljalo glavni grad Milosa. Uništili su ga pirati, potom zemljotres, a epidemija se potrudila da ga dokrajči. Ostala je očuvana crkva Panaghia Portiani, koja je sada obnovljena. Preko puta crkve se nalazi jedna taverna čija su vrata bila zatvorena. Pretpostavljam da im je bilo rano za delovanje. 😏
Skrećemo ponovo ka plaži Paliohori da je obiđemo natenane. Ovde se nalazi taverna Siroco koja (kako se reklamira) nudi vulkansku hranu. 😃
dsc0326.jpg
page12.jpg
page13.jpg
page14.jpg
dsc0313.jpg
Paliohori
Iznad plaže Agia Kiriaki na mestu zvanom Kalamos bi trebala da se nalazi pećina koja predstavlja deo starog vulkana, gde gasovi prave temperature i preko 100C. Kažu da se na tom mestu vide isparenja i oseća miris sumpora. Mi ne videsmo, a vi otvorite četvoro očiju. 😉
dsc0337.jpg
dsc0341.jpg
dsc0342.jpg
Agia Kiriaki
Naravno po tradiciji i ovaj put odlazimo na najlepšu plažu, kako bismo sa tim slikama napustili ostrvo. Tsigrado nas je dočekao…
page24.jpg
dsc05455.jpg
dsc05474.jpg
page23.jpg
Tsigrado
Dolazimo malo ranije u našu Margaritu, spremamo se za večeru i krećemo u Tripiti. Nismo videli vetrenjače, a tu su na korak od parkinga. Penjemo se na brdašce vetrenjača. Sada su sve preuređene u smeštajne objekte, ali i mimo toga one izgledaju totalno simpatično.
page15.jpg
page16.jpg
page17.jpg
Tripiti
dsc0372.jpg
Da se ispravim… ceo Tripiti izgleda više nego simpatično. Plaka ili Tripiti, ne znam za koje selo bih se pre odlučila. Neka podele prvo mesto.
dsc0435.jpg
page19.jpg
dsc0441.jpg
Tripiti
Odlazimo do Plake, da obiđemo i Folklorni muzej. On se nalazi na balkonu Plake pored crkve Pаnаgiа Korfiаtissа. Ovde je živela stara imućna miloska porodica, čija je kuća sada pretvorena u muzej. Crkva je bila otvorena, pa koristimo priliku da i nju posetimo.
page20.jpg
page21.jpg
page22.jpg
Folklorni muzej
Prošetali smo još malo po Plaki da se kako dolikuje oprostimo od nje, kad shvatismo da smo knap sa vremenom zbog polaska trajekta. A koferi još nisu spakovani. Trčećim korakom do kola i pravac Margarita!
page25.jpg
Plaka
Potrpali smo stvari u kofere i brzinski se odvezli do Adamasa, pronašli gospođu Anezinu, platili naš boravak i pozdravili se sa njom. Ulećemo u luku, ukrcavanje se vrši. Dobro je, stigli smo. Devojka pogleda naše karte, pa nas dvoje onako izbezumljene, pa nam dade znak da sačekamo sa strane. Ponovo dolazi do nas i saopštava nam: “Ovo nije vaš trajekt, on tek treba da pristane…”. Dakle, zamalo uletesmo na pogrešan trajekt, a ironija je što je pravi stigao sa 40 minuta zakašnjenja. Jedva sam čekala da se smestimo, kako bi utonula u san… ili polusan… do Santorinija
Korisne informacije
Putovanje
Od Sirosa ka Milosu smo putovali prevoznikom Nel lines, brod Aqua Maria. Brodovi su solidni, a najveća prednost je što nije bilo gužve, tek nekoliko ljudi. Mana, kao i na svim ostalim brodovima je klima koja ne radi u skladu sa pravilom (par stepeni niže od spoljašnje temperature), nego je izuzetno hladno. Čak i ako ste budni. Putovanje je trajalo 8 sati, iz razloga što smo pristajali na Parosu, Serifosu, Sifnosu, Kimolosu, pa tek onda Milosu. Malo smo dremali, malo šetali, čitali, malo koristili laptop i konačno stigli na Milos. Vreme polaska trajekta je bilo 7h, a planirano vreme dolaska 15h. Cena karata je bila 71 EUR (osoba 14 EUR, auto 43 EUR).
Smeštaj
Prvobitno sam početkom aprila rezervisala drugi smeštaj u centru Adamasa, ali sam sasvim slučajno naletela na Margarita studios, odgledala fotografije i poslala upit. Cena po noćenju u dvokrevetnoj sobi je bila 25 EUR. Ovo je najniža cena koju sam dobila i ja se definitivno odlučujem za Margaritu. Studio ima sve što vam treba. Veliku terasu sa pogledom na more i Plaku, malu kuhinju, rešo, frižider sa komorom za zamrzavanje. Ogroman parking ispred kuće. Ono što nema je WiFi, ali smo mi taj problem rešili kupovinom Vodafonove prepaid kartice za internet. Ono šta ima je mir. Enterijer je u kikladskom fazonu.
dsc0131.jpg
page1.jpg
dsc0943.jpg
page2.jpg
page.jpg
page4.jpg
dsc0031.jpg
page3.jpg
dsc0135.jpg
Ako vas zanima sajt na kome možete pogledati ovaj smeštaj, on se nalazi ovde.
U međuvremenu smeštaj je renoviran, omogućen je WiFi i duplo je skuplji. 😏 Udaljeni su 4 km od Adamasa, u delu koji se zove Korfos. Moja najtoplija preporuka.
Ostrvo
Milos je slobodno mogu reći razvijeno ostrvo, ali ta njegova razvijenost je veoma dobro prikrivena seoskim ambijentom koji održava duh prave Grčke. Dakle, imaćete mogućnost za različite aktivnosti i do toga ćete lako dolaziti, ali istovremeno nećete imati utisak da je sve modernizovano, da je to tu zarad turizma i njihove zarade. Ovo mi se jako dopalo.
Oznake na ostrvu nisu loše, možda samo na istočnom delu, ali kako se on smatra industrijskim, nije im mnogo za zameriti. Putevi su relativno dobri i uglavnom svuda može da se stigne, osim do krajnjeg zapada preko planine Halakas. Većina zemljanih puteva je veoma dobro obrađena i nije problem po njima voziti. Kroz putopis sam navodila koje su deonice kritičnije. Ostali zemljani putevi su veoma široki i izravnati.
Na Milosu ima 5 benzinskih pumpi, dve Eko, Aniv, Jet Oil, Ulitimate (oprostićete ako sam Ultimate pomešala sa nekom drugom benzinskom pumpom) i sve su stacionirane u naseljenom severozapadnom delu ostrva, tačnije u delu gde se nalaze Adamas (Jet oil), Plaka, Tripiti, Triovasalos (Eko i Ultimate), na putu od Adamasa ka Poloniji (Eko) i kod sela Agios Konstantinos (Aniv).
Na ostrvu postoje manji marketi u centru Adamasa, kao i po celom ostrvu.
Agencija za prodaju brodskih karata ima na svakom koraku na glavnom šetalištu u Adamasu, kao i agencija koje nude krstarenja oko ostrva.
Ako imate u planu da iznajmite kajak, o tome se možete informisati u nekoj od poslednjih agencija na šetalištu, a u neposrednoj blizini pristaništa za trajekte. Ponuda im uključuje različite lokacije u zavisnosti od vremenskih uslova. Rute su:
1. Adamas – Klima – Arkoudes
2. Mandrakia – Sarakiniko – Agios Konstantinos – Glaronisia ostrvo
3. Paleohori – Firlingos – napušteni rudnik sumpora – Dedina pećina
4. Provatas – Tsigrado – Gerakas
5. Pshati – Gerontas – Kleftiko
Polazak je u 10h, a povratak u 17:30h. Obuhvata 3h veslanja (11-16 km), lunch paket, svu opremu, i besplatan prevoz iz Adamasa ili Plake. Cena po osobi je 65 EUR.
Ako nekog zanima ronjenje, u Poloniji možete uplatiti zaron sa opremom i cena je 50 EUR. Takođe postoji i diving centar u Adamasu.
Postoji i mogućnost jahanja konja, a ako ste zainteresovani u Zefiriji se raspitajte za Marinu i Steliosa Mavrogiannisa.
Još nešto za videti
Ono šta bih ja svakako obišla da sam na vreme rezonovala da je ta lokacija u blizini, je shipwreck između Sarakiniko i Mitikas plaže. Ako su loši vremenski uslovi, postoji mogućnost da je veći deo broda potopljen.
Na celom ostrvu ima nekoliko lokacija sa toplim izvorima, pa ako vas zanima, možete ih potražiti. Nama se nisu nijedan dan uklopili u rutu, pa ih nismo ni obišli. Nalaze se na sledećim lokacijama: Lakou – Adamas, Harou – Adamas, Spas u Adamasu, radno vreme od 8-13h, cena 2e, Alykes, Provatas, Paleochori, Tria Pigadia, Kanava, Kinopi.
Najviši vrh Prophitis Ilias, sa crkvicom na vrhu.
Hrana
Prvi dan smo ručali u Adamasu na šetalištu u taverni Flisvos. Poručili smo cezar salatu, fetu sa medom, petla u sosu sa pirinčem i piletinu sa krompirima. Porcije su velike, hrana nije loša.
Drugi dan smo večerali u Glaronisia taverni u Tripitiju. Ovu tavernu preporučujem. Odlično belo vino i zečetina sa krompirima. Iako smo popili dosta vina, na račun kuće smo dobili i rakiju. Mora da smo izgledali baš izdržljivi, kada su odlučili da nas časte sa još alkohola. 😂
dsc0404.jpg
dsc05310.jpg
page5.jpg
Sutradan smo prezalogajili u taverni Tarantela gde je ambijent odličan. Probali smo pitaraku – tradicionalnu pitu sa sirom i lukom. Ništa specijalno.
page6.jpg
Čuvali smo se za večeru, misleći da će ista biti dobra, s obzirom na to da idemo u toliko hvaljenu tavernu O Hamos. Ambijent u taverni je zanimljiv i prijatan. Prvi susret sa tavernom je bio nerasčišćen sto. Kada su sto sredili, čekali smo još 15-ak minuta da konobar dođe kako bi uzeo porudžbinu. Kada smo poručili, čekali smo još 40-ak minuta da nam iznesu večeru. U jednom momentu pomislila sam da su nas zaboravili. Da me pogrešno ne razumete, nije meni problem da sačekam da mi se večera iznese, ali grčki princip u tavernama nas je navikao na maksimalno vreme čekanja od 5-10 minuta. Pogotovo što im je sva hrana unapred spremljena, osim roštilja za koji ne treba više od 10-ak minuta pečenja.
I na kraju stiže naša “gala” večera gde dobijamo prepečene faširke sa puno luka i hladne pileće ražnjiće sa krompirom. Na početku smo ih zamolili da ne donose hleb, ali avaj, zašto bi neko slušao šta mu se govori. I za traženje računa je bilo povuci – potegni i mi potpuno nezadovoljni i razočarani izlazimo iz toliko hvaljenje O Hamos taverne.
page7.jpg
Probali smo i giros u centru Adamasa, brza hrana kod Yankosa. Mogu reći da sam bila zadovoljna. Takođe preporučujem poslastičarnicu Aggeliki gde možete probati sladoled i razne druge poslastice. Četiri kugle sladoleda su koštale 6,8 EUR.
Pitu od lubenice – karpouzopitu sam pronašla samo u pekari u centru Adamasa. Cena za parče je bila 2,2 EUR.
U Tripitiju smo poslednje veče večerali u taverni Ergina, koja je hvaljena na Tripadvisoru, a i ja ću je pohvaliti. Odličan pogled iz taverne, odlična hrana i vino. Poručili smo govedinu u sosu od paradajza i lignje u limun sosu. Kasnije smo se zasladili poslasticom koufeto (slatko od bundeve, meda i badema), kao i krem kafom. Preporučujem lokalno vino Asprolithi.
dsc0411.jpg
page9.jpg
Zaključak
Milos svakako treba posetiti, jer ima dosta toga da ponudi. Plaže su veoma zanimljive, Plaka i Tripiti takođe. Pored Folegandrosa i Amorgosa, Milos je zasluženo u vrhu takmičenja za naj ostrvo 2013. godine. Na Milos bih se vratila, to vam odmah mogu reći, kupala bih se na njegovim lepim plažama i pokušala da odem na zapad ostrva kopnenim putem. Obišla bih i manastir Agios Ioannis i ponovila krstarenje sa Thalassitrom.

Iz serijala Kikladsko leto:

Priča o ostrvu Siros
Priča o ostrvu Kimolos
Priča o ostrvu Santorini
Priča o ostrvu Folegandros
Priča o ostrvu Naxos
Priča o ostrvu Amorgos

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *