Grčka,  Zapadna Makedonija

Novogodišnja Kastorija

Srećno vreme za putovanja. Još jedan dan i ispraćamo dve hiljade trinaestu godinu. Iz Ohrida preko Bitole uputili smo se u Grčku. Makedonija nas je ispratila gustom maglom. Na graničnom prelazu sa grčke strane zahtevaju da svi osim građana Grčke izađu iz automobila i donesu pasoš na proveru u njihovu kućicu. „Izvolite“, pružam dva pasoša, srpski i makedonski. Nakon pitanja da li je gospodin prvi put u Grčkoj, odgovaram odrično. Traže belu listu. „Nismo je poneli, niti znamo gde je. Očigledno se u međuvremenu negde zagubila. Molim Vas izdajte drugi papir i pečatirajte ga.“, izgovaram. Službenik besno, glasnije nego što je pristojno, počinje da galami kako sporni papir moramo uvek nositi sa nama. „Hmmm, gospodine“, počinjem i ja vidno iznervirana: „Niti nas taj papir zanima, niti mislimo o njemu, služi vama za lupanje pečata, nije zvaničan putni dokument i predstavlja samo jedan običan fotokopiran beli papir.“ On nastavlja još glasnije, gotovo preteći: „To nije samo papir!“ Ja vraćam: „Ooo da, to jeste samo jedan beznačajni fotokopiran papir. Da li možda taj papir skenirate umesto pasoša?“ On me bledo gleda. „Eto, vidite da je beznačajan. Zašto bi Vam bilo teško da, kad već sami sebi pravite posao, ispišete podatke na novi?“ Još besnije uzima hemijsku olovku, sve vreme gunđajući na grčkom, popunjava novi papir, pečatira i drsko pruža kroz prozorče kućerka. Smeškam se i zahvaljujem na grčkom. Da me bolje razume. „Efharisto, jasas.“ Pa najbolje bi bilo, da sad kad smo dovde stigli, on nas vrati nazad, lečeći svoje frustracije. Ne ide to tako. Ovaj granični prelaz je jedan od ređih gde je nacionalnost i problem između dve zemlje baš izražena. Nikada se ovde nismo osećali kao ljudi. Skoro pa su dostigli Mađare u bezobrazluku.

Grčka nas je dočekala milujući zracima sunca. Nije izgledalo kao da se za jedan dan smenjuje nova godina. Više je ličilo kao kraj sezone na plažama Grčke. Na putu nije bilo snega, iako smo prošli magistralom pored mesta Vigla, koje predstavlja grčki skijaški centar. Na okolnom drveću videlo se da je zima već debelo zašla u mesec decembar. Napredujemo ka Kastoriji.

Prva stanica je selo Agia Anna udaljeno od Kastorije 22 km u pravcu Nestorija. Na ulazu u selo ispred manje prizemne bele kuće stariji meštanin je održavao svoje dvorište. Zamolili smo ga da nas uputi na stari manastir Taxiarchis Tsoukas, koji je 1254. godine podignut iznad vodopada reke Stenopotamos. Manastir je skoro 700 godina bio u funkciji dok ga 1943. godine nije uništila austrijska vojska. Naknadno su obnovljene dve crkvice od kojih je jedna Zoodogos Pigi. Meštanin nam je na čistom makedonskom jeziku objasnio gde se nalazi crkva. Kaldrmastom stazom smo se spustili do prve kamene crkvice iza čijeg zvona se nazirao vodopad. Po ivici stene smo nastavili ka crkvi Zoodogos Pigi. Predeo izgleda bajkovito, idilično, skriveno i nestvarno. U proleće kada sve olista verujem da je još magičnije.

Agia Anna

Spustili smo se ka Kastoriji. Gotovo ceo stari grad je u kućama otomanskog stila gradnje iz XVIII i XIX veka, sa kamenom osnovom i prizemljem, dok je sprat ukrašen drvenim detaljima. Na prvom spratu kuća uglavnom se nalazila radionica za obradu krzna. Glavna prostorija imala je klupe poređane u slovo П i koristila se u različite svrhe. Zidovi kuća su bili ukrašavani slikama, plafon drvenim rezbarijama, a na čelu prostorije se nalazio kamin. Kuće na obali su u dvorištima koje su nazivali avgates imale čamac kao obavezno prevozno sredstvo.

Kastorija još zvana i Kostur se smestila između planina Gramos i Vitsi na svetlucavom jezeru Orestiada na nadmorskoj visini od 620 m. Grad danas broji oko 20.000 stanovnika. Smatra se da je ime nastalo od grčke reči kastoras što znači dabar jer ih je nekada davno na samom jezeru bilo mnogo. Postoji i teorija da je ime vodi poreklo od reči kastro što znači tvrđava. Za vreme otomanske vladavine grad je bio regionalni centar trgovine krznom. 7 km udaljeno od grada, na obali jezera nalazi se neolitsko naselje Dispilio. Predeo Kastorije poznat je još i po visokokvalitetnim ovčijim i kozjim sirevima kaseri, kefalotiri i kefalograviera. U periodu od 6-8. januara u Kastoriji se održava karneval Ragoutsaria.

Šetnju smo lagano počeli pored jezera razgledajući kuće od značaja, pa stepenicama krenuli ka starim naseljima Doltso i Apozari koje među kamenim kućama kriju čak petnaest dobro očuvanih crkvi iz vizantijskog perioda, kao što su Agia Paraskevi Dragota, Taxiarches of Metropolis iz X veka, Mitropolijsku crkvu. Nekada ih je na ovom potezu bilo oko osamdeset.

Nedaleko odatle se u sklopu uličica i kuća nalazi nekoliko muzeja i to Folklorni muzej smešten u palati Nerantzi Aivazis iz XVII veka, Muzej kostima sa prikazom odeće koju su stanovnici Kastorije nosili kroz vekove i Muzej vizantijske umetnosti koji čuva zavidnu kolekciju ikona, mozaika, duboreza, crkvenih rukopisa i skulptura iz perioda od XII do XVII veka. Nijedan od njih nije bio otvoren. Oštrimo se da čim otvore granice ponovo obiđemo Kastoriju i vidimo sve propušteno.

Na putu smo ka poluostrvu koje zadire u samo jezero. Kružni put vodi pored obale. Krenuli smo ka Zmajevoj pećini, bez neke velike nade da će ista biti otvorena. Već je počeo sumrak da se spušta, kasni decembar je, dan pred Novu Godinu i većina znamenitih lokacija nije otvorena. Za pećinu je vezana legenda koja kaže da je u njoj živeo zmaj čuvajući zlato i bljujući vatru na onog ko je pokušao bogatstvo da prisvoji. U blizini pećine nalazi se još jedna vizantijska crkvica Agios Nikolaos, a nepun kilometar dalje i manastir Panagia Mavriotisa iz XI veka. Ušli smo u crkvu i zapalili sveću.

Na središnjem delu poluostrva na uzvišenju nalazi se teatar na otvorenom odakle se pruža lep pogled na jezero, kao i crkva Agios Atanasios sa još boljim vidikom na grad. U novom delu grada na samom ulazu nalazi se najveći slatkovodni Akvarijum na Balkanu koji je stecište važnih, retkih i ugroženih vrsta riba. Već pomalo umorni od šetnje, a spremajući se za povratak u Ohrid, večeramo u lokalnoj taverni na obali jezera Orestiada.

Kastorija mi se veoma dopala, prelamanje boja i oslikavanje čamaca u jezerskoj vodi pružilo mi je užitak da napravim odlične fotografije. Sadržajna je i sa obilaskom okolnih mesta poput Nestorija i susednih manastira, može biti dobar izbor za boravak od bar dva dana.

Kastorija vam svakako neće biti usput. Morali biste upravo tamo da se uputite. Međutim, ukoliko u Ohridu boravite određeno vreme, eto odlične prilike za posetu Kastoriji. Naš put do Kastorije je trajao tri sata i to kada smo putovali preko Bitole. Mape kažu da bi put kroz Albaniju trajao malo duže od dva sata. U ovom slučaju biste imali dva granična prelaza, jedan kod Svetog Nauma i drugi kod Bilišta. Na graničnom prelazu Bilišta je oba puta kada smo tuda prolazili bila veća gužva sa albanske strane i čekali smo od pola sata do sat. Nakon Bilišta sa grčke strane odmah počinje novi auto put, do odvajanja za Kastoriju dužine 25km i taj deo puta sada se brzo prolazi. Ukoliko u Kastoriji planirate da boravite dva dana i putujete preko Albanije možete posetiti i živopisnu Korču.

Korisne informacije

Radno vreme muzeja je sledeće:

Vizantijski muzej otvoren je svaki dan osim utorka od 8:30-15:30h. Ulaz 4 EUR.

Folklorni muzej otvoren je od utorka do subote od 10-17h i nedeljom 11-17h, kao i državnim praznicima. Ulaz 2 EUR.

Muzej kostima otvoren je nedeljom od 10:30-13h. Ulaz 2 EUR.

Zmajeva pećina otvorena je svaki dan i državnim praznicima osim ponedeljka od 10-17h. Cena ulaznice za odrasle je 6 EUR, dok deca do 6 godina ne plaćaju ulaz.

Praistorijsko naselje Dispilio otvoreno je svakim danom i praznicima od 9-17h. Ulaz 4 EUR.

Akvarijum je otvoren svim danima osim ponedeljka od 9-17h. Ulaz 4 EUR.

Svi tekstovi i fotografije na blogu, kao i Instagram i Facebook profilu Putovanja iz mog pera podležu autorskim pravima, te samim tim njihovo preuzimanje, kopiranje i korišćenje bez eventualne saglasnosti nije dozvoljeno.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *