Stigli smo do Savet kule (rumunski Turnul Sfatului) koja spaja Veliki i Mali trg. Podignuta je tokom XIV veka, a ime je dobila po blizini gradske većnice. Vremenom je služila kao osmatračnica, zatvor, pa čak i kao skladište za žito. Vođen datim obećanjem da ćemo vrlo brzo nakon obilaska još par lokacija sesti u restoran, gospodin je pristao da se popne na vrh sedmospratne Savet kule. I naravno, nakon što je prešao 141 uski stepenik, presede mu.
Iako u kuli na svakom spratu postoji postavka u vidu umetničkih slika, maketa i raznih predmeta, a na šestom spratu i mehanizam sata, nismo predugo na svakom stajalištu odmarali, već smo pohrlili na vrh tornja, kako bismo osmotrili Piata Mare i Piata Mica, sa visine od nekoliko desetina metara, te uživali u vidiku, kad već sa Luteranske katedrale u toj nameri nismo uspeli. Kako bismo se domogli što boljeg pogleda, zadihani smo trčkarali u krug od prozora do prozora, dok smo iščekivali da se nova tura ljudi popne na poslednji sprat kule i napravi neprijatnu gužvu.
Iako mi to nije posao, potpuno sam se unela u ulogu vodiča, te sam gosn turisti rukom redom pokazivala: „Ovo je Luteranska katedrala, sada smo je obišli… vidiš… a ovo je Mali trg – tu se odvijala prodaja dobara… a ono malo crno tamo u daljini je Most laži.