Ušli smo u portu utvrđene crkve Svete Margarete. U dvorištu je bilo izrazito tiho. Iza sporednih vrata crkve dopirao je karakterističan zvuk, nagoveštavajući da se unutra upravo održava služba. Provirila sam preko leđa čoveka pozamašne konstitucije tela, međutim ništa dalje od njega nisam uspela videti. Prošetali smo crkvenim dvorištem, ne ulazeći u samu svetinju, kako ne bismo ometali vernike.
Crkva je podignuta tokom XV veka na ruševinama rimske bazilike. Nakon odlaska iz grada, ipak je ostala žal što smo propustili obilazak svetinje, budući da mi se činilo zanimljivim videti bogatu kolekciju anadolijskih ćilima iz XIV i XV veka, kao i živopisne barokne orgulje.