Konačno smo stigli do obale, gde nas je sunce dobro ugrejalo. Ponesen morskom atmosferom gosn turista je poželeo da sednemo u kafanu na doku i malo se osunčamo, ali sam ja, kao po običaju, imala drugi plan. Em mi je bilo rano za pauzu, em sam planirala još šetnje po obližnjoj Izoli, te Piranu, pa složih priču kako je bolja opcija da u Piranu nađemo neki prijatan restoran, jer Bože moj, Piran se meni više dopada, pa će se nesumnjivo i gosn turisti jednako svideti.
Pred kraj dana, shvatila sam da je gosn ipak bio u pravu, te da smo nesebično trebali iskoristiti sunčevu toplotu koja nam se ponudila, budući da su se, čim smo izašli iz Kopra, sivkasti oblaci nadvili nad celim slovenačkim primorjem. Ovakav razvoj situacije bi mi svakako trebao biti za nauk i pomoći da shvatim kako povremeno ipak treba uvažiti želje i prohteve gosn turiste, jer su neretko sasvim opravdane. 😉
Na doku smo se divili količini usidrenih jedrilica, složenih kao pod konac, gledajući u daljini skladište soli iz XVII veka.