Srbija,  Šumadija

Kroz Aranđelovac

Propustili smo odlazak u Karađorđev vajat i iz Orašca se uputili ka Aranđelovcu. Orašac je od Aranđelovca udaljen svega 7km. Već na samom ulazu u grad, pažljivo posmatramo znakove pored puta, jer znamo da se pećina Risovača nalazi tik do glavne magistrale. Skrećemo na parking, gde je već bila nekolicina parkiranih automobila. Među poslednjima u grupi kupili smo ulaznice. Vodič je zatvorio prozorče na biletarnici i preko mostića na reci Kubršnici krenuo sa nama ka ulazu u pećinu Risovača.

Vreme korone je, nažalost. Iznenađena sam bila veličinom grupe i brojem ljudi kojima su dozvolili da u isto vreme uđu u pećinu, bez propisane distance među njima. Mi nismo ušli. Ostali smo na ulazu, udaljeni od mase. Naćulili smo uši, ali veći deo priče nismo uspeli da čujemo. Još jedna porodica sa malom devojčicom je sa rezervom stajala na vratima. Vodič je govorio desetak minuta i nakon toga je poveo grupu u dubinu pećine. Sačekali smo da vidimo i poslednjem čoveku leđa, pa krenuli za njima.

Kubršnica
Skulptura porodice risovačkog lovca

U Risovačkoj pećini pronađeni su tragovi života praistorijskog čoveka

Pećina je otkrivena pedesetih godina prošlog veka. U njoj su pronađeni tragovi života praistorijskih neandertalaca i ovo je jedna od retkih pećina na Balkanu u kojoj je živeo pra čovek. Na samom ulazu se nalazi i prikaz skulptura porodice risovačkog lovca. U  nastavku pećine gde čovek tada nije zalazio pronađeni su fosili mamuta, bizona, pećinskog jelena, runastog nosoroga, lava i pećinskih medveda – životinja koje su iščezle tokom poslednjeg ledenog doba. Dok smo koračali stazom kroz pećinu, mogli smo videti rekonstrukcije ponekih životinja, kao što su pećinski lav i medved. U poslednjoj zoni pećine nalaze se Koralna ili Snežna soba i Vesnina soba, gde se mogu videti primeri ukrasa – stalaktita, stalagmita, saliva i korala od kojih neki podsećaju na suze. Pećina je specifična i po tome što je ovde pronađen poludragi kamen oniks koji je nastao radom mineralnih voda, po kojima je i sam Aranđelovac poznat.

Jezerce
Pećinski ukrasi

Da se ne bismo mešali sa ljudima, brže smo izašli, nego što smo ušli… Velika razlika u temperaturi vazduha spolja i u pećini nas je naterala da koji minut predahnemo u hladu terase ispred samog ulaza. Hitrim hodom smo se spustili ka parkingu. Ispred biletarnice se već okupila veća grupa ljudi, koja je čekala naredni obilazak pećine.  

Pogled iz pećine

Stižemo do centra Aranđelovca. Prelazimo pešački prelaz i ulazimo u park Bukovičke banje. U pitanju je pravi muzej na otvorenom sa skulpturama od belog venčačkog mermera, kojih ima čak 64.

Park Bukovičke banje

Nakon kratke šetnje ugledasmo Staro zdanje. Građevina iako oronula i neodržavana izgleda impozantno. Meni čak lepše uživo, nego na fotografijama. Ima taj svoj neki šmek i stari sjaj.

Staro zdanje

Impozantna zgrada Staro zdanje više nije uređena i vremenom propada

Staro zdanje počeo je da gradi knez Mihailo Obrenović po projektu arhitekte Koste Šreplovića 1865. godine kao letnju rezidenciju dinastije. Nekoliko godina kasnije prvi sprat je preuređen za boravak kneginje Natalije. Tridesetih godina XX veka građevina je rekonstruisana, čime je Zdanje dobilo novi izgled. Jedno vreme je Sala kneževa bila centar gradskog kulturnog života, međutim, već duži niz godina zgrada propada i velika je šteta što nije održavana, budući da izgleda zaista moćno.

Park Bukovičke banje

U Bukovičkoj banji nalazi se nekoliko izvora mineralne vode

Odmah u blizini nalaze se i mineralni izvori Knjaz Mihailo i Đulara. Ispred Specijalne bolnice za rehabilitaciju nalazi se izvor Topla česma sa mineralnom vodom. Na zidu stoji tabla sa uputstvom kako vodu treba konzumirati. Probala sam gutljaj, ona je zaista kisela mineralna voda. Čudan osećaj, piti kiselu vodu iz česme. 🙂 

Park Bukovičke banje
Park Bukovičke banje

Posetite etno selo Divljakovac na obroncima planine Bukulja

Vreme je ručku. Čini mi se da bi etno selo Divljakovac bilo dobar izbor. Navigacija nas vodi na vrh jedne od planina iznad Aranđelovca – Bukulje. Put do gore je krivudav, uzak, ne baš dobrog kvaliteta uz dosta šetača. Navigacija nam govori da bismo uskoro trebali skrenuti, ali u stvarnosti na terenu put ne postoji. Vraćamo se ka centru, pa pokušavamo da pristupimo selu sa druge strane brda. Nakon više minuta vrtenja, skretanja po jednosmernim ulicama i vožnje po kaldrmi, stižemo na obronke planine Bukulje gde je smešteno etno selo Divljakovac. 

A ispred… parkiran vozni park gotovo celog Aranđelovca. Iznenađeni gužvom, budući da je mesto relativno teže pronaći, sedamo za jedini slobodan sto u bašti. Malo kasnije, dok su se naše dve devojčice jurile po padini, od jedne meštanke saznajem da je ovaj restoran veoma cenjen kod Aranđelovčana i gotovo uvek pun, kao i da je za najlepša mesta na samoj terasi, sa koje se pruža divan pogled na grad i okolinu potrebna prethodna rezervacija. Dala mi je predloge za još par dobrih restorana, jedan je bliže centru Aranđelovca i zove se Aleksandar, dok se drugi nalazi odmah ispod Divljakovca i zove se etno selo Brestovi.

Etno selo Divljakovac

U sklopu etno sela nalaze se vajati koji su pretvoreni u smeštajne objekte, autentični, takvi kakvi su bili i pre više od 100 godina uz manje modifikacije. Hrana je obimna i dobra. Uglavnom su na meniju proizvodi od mesa. Na padini kod restorana nalazi se mini park sa sadržajima za decu. Mogu reći, jedan prijatan ambijent, za preporuku.

Etno selo Divljakovac
Etno selo Divljakovac

Planirali smo nastavak putovanja ka Topoli i Oplencu, ali predveče se polako bližilo. Narodni muzej, lociran malo dalje od centra Aranđelovca je upravo zatvorio svoja vrata. Nismo stigli da isti obiđemo, ali planiramo ponovni izlet u taj deo Srbije, kako bismo videli propušteno.

Predlozi šta biste još mogli videti:

  • U samom Aranđelovcu, kao što je već bilo govora, možete obići Narodni muzej. Otvoren je za posete radnim danima od 8-16 h, a vikendom i praznicima od 10-14 h. Cena pojedinačne ulaznice je 120,00 dinara, dok je komplet ulaznica za pećinu Risovača, Narodni muzej i Orašac 400,00 dinara.
  • Obilazak Bukulje i Bukuljskog jezera još zvanog Crvena bara, koje je nastalo radi vodosnabdevanja grada, može biti zanimljiv predlog. Čitala sam da je put do jezera u dosta lošem stanju. Mi nismo stigli da proverimo, a ako neko jeste, bilo bi lepo da podeli utiske.
  • Još jedna planina pored Bukulje je i Venčac, gde se slivanjem kišnice u neaktivnom kamenolomu stvorilo veštačko jezero lepe zelene boje.  
  • Hotel Izvor koji sadrži Aqua park može biti zanimljiva opcija u letnjem periodu, kada se trenutna situacija sa korona virusom sredi.
  • Cena pojedinačne ulaznice za pećinu Risovača je 200,00 dinara. 

Ukoliko ste obišli Aranđelovac i okolinu, možete ostaviti vaše utiske u komentaru, pa i neke nove preporuke… 🙂 

Pratite me i na Instagramu.

Svi tekstovi i fotografije na blogu, kao i Instagram i Facebook profilu Putovanja iz mog pera podležu autorskim pravima, te samim tim njihovo preuzimanje, kopiranje i korišćenje bez eventualne saglasnosti nije dozvoljeno.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *