Sejšeli
Grčka,  Severoistočna egejska ostrva

Ikarija – ostrvo dugovečnih – Spust na Sejšele

Po nekom nepisanom pravilu gotovo uvek nam početni dan na destinaciji koju osvajamo prvi put prođe u opipavanju terena i nakon rekapitulacije otme se utisak da apsolutno nikada nije u putpunosti iskorišćen. Ni sada nije došlo do odstupanja od pravila, te je prvi dan protekao u znaku upoznavanja sa ostrvom. Iako noć, zbog nedostatka klima uređaja, nije prošla kako smo isprva planirali, potpuno neispravana, ipak sam bila orna za spust na, kažu, najlepšu plažu Ikarije – plažu Sejšeli.

Pronađite put do najlepše plaže Ikarije - Seychelles beach

Plaža Sejšeli nalazi se relativno blizu naše kućice, pa je ruta za današnji dan vodila preko nje i centralnog dela ostrva na sam sever. Nakon 25 minuta vožnje i prolaska kroz tunel dužine 300 metara naišli smo na znak koji je ukazivao da se upravo tu nalazi parking za plažu Sejšeli. Dok sam iz gepeka uzimala plažni mobilijar, gosn turista je virnuo ka obali ne bi li ugledao plažu na koju smo nameravali da se spustimo. Po njegovom izrazu lica videlo se da put do dole nije izgledao privlačno. Puna entuzijazma preskočila sam zaštitnu ogradu i krenula puteljkom nizbrdo sa vrha brda ka obali. Napredujući ka plaži mogla sam čuti gunđanje gosn turiste koji je po ko zna koji put zažalio što uvek nasedne na moje fiks ideje. 

Puteljak kojim smo hodali počeo je da se pretvara u jarugu sa odronima sitnog kamenja i većih stena preko kojih je trebalo spustiti se – skokom. Hodala sam ispred gosn turiste i koliko sam mogla prebrojati, čini mi se da je noseći ležaljke, suncobran i rashladnu torbu punu pića, bez šešira na glavi, sve u japankama, barem dvadeset puta opsovao. Koliko god sam se trudila da ublažim situaciju, gosn turista je bio rešen da nakon povratka iz ove „nedođije“ narednih dana ne napravi više od deset koraka od auta do plaže.

Nakon spusta od 400 metara za koji apsolutno nismo bili pripremljeni, konačno smo se našli na ivici stene sa pogledom na neverovatan tirkiz plaže Sejšeli, gde mi je već uveliko bilo jasno zašto je zovu najlepšom plažom Ikarije. Momci iz plićaka su nam suptilno sugerisali da put na plažu vodi ivicom stene, pokazujući nam na stopala da skinemo papuče, jer drugačije ne bi bilo bezbedno. Pogledala sam one ležaljke koje smo uprtili sa vrha brda, procenivši da bi najbezbednije bilo da nas iste sačekaju baš na ovom mestu. Sa plažnim mobilijarom bilo bi suludo tuda se spustiti, čak mislim da ne bi bilo ni moguće, bez pada. Na samom kraju stene stvari su nam pridržale devojke ona dva momka iz plićaka. 

Pored nemačkog četverca, uočili smo da se na plaži nalazio i jedan gej par. Smestili smo se ispod svoda pećine kako bismo se sakrili od upeklog sunca. Plaža je izgledala lepo, divlje i nedostupno. Voda je bila mirna i providna. Sedeli smo na Sejšelima još neko vreme, kada smo počeli sa psihičkim pripremama za povratak.

Ne bih detaljno opisivala koliko puta je gosn turista stao da dođe do daha između reda kuknjave i besa koji su sve vreme naprosto izbijali iz njega. Dovoljno je reći da su mu turisti koji su krenuli u spust na plažu ponudili pomoć, koju je on svesrdno odbio, jedva čekajući da stignemo na parking i da sa Sejšela pobegnemo glavom bez obzira.  

I ne mogu reći da je ovo najteži put do plaže kojim sam ikada prošla, niti da je ovo najlepša plaža koju su moje oči do sada videle, ali ono što sa sigurnošću mogu konstatovati jeste to da put do dole nije lagan, na nekim delovima možda je i opasan, međutim, staza se može sasvim uspešno savladati samo ako krenete bez ikakvih dodatnih stvari koje će vas usporavati, obujete patike i ponesete peškir i vodu. A kad stignete dole uživaćete u prizoru, u to nemojte ni sumnjati.

Seychelles Beach

Napravite pauzu u maloj ribarskoj luci sela Maganitis

Od plaže Sejšeli do male zelene peščane uvale u kojoj se smestila simpatična slikovita plaža Firodi trebalo nam je oko 5 minuta vožnje. Razmišljala sam da li ima potrebe ovde se zadržavati i iako je plaža bila prilično lepa, odlučila sam da nastavimo ka pitoresknoj ribarskoj luci podno sela Maganitis. Na mapama sam utefterila tavernu Ston Gialo kanei Fourtouna kao jednu od onih sa dobrim recenzijama, međutim, gosn turista, još pod utiskom povratka sa Sejšela, nije bio u elementu ni za kakvo zadržavanje. 

Oko sela Maganitis vodi jednosmeran put, pa moja ideja da se izvrtimo i pronađemo kamene kuće koje su lokalci pravili ispod stena kako bi se utopili u okolinu i sakrili od pirata, nije naišla na odobravanje ljutitog gosn turiste.

Firodi
Firodi

Otkrijte tajnu kapelu Teoskepastis u sklopu manastira Theoktistis

Znate kako, mape na Ikariji ne funkcionišu baš najbolje i nisu u skladu sa stvarnim stanjem na terenu. Na teži način sami smo to spoznali, krećući se po mapama „glavnim putem“ ka selu Pigi u potrazi za manastirom Theoktistis. Nakon jedne rasterećene deonice prilično širokog i sređenog puta (za standarde Ikarije) iznenada smo se našli u sred katakombi koje su nastale usled radova na putu. Narednih par kilometara vozili smo po zemljanom putu, izbegavajući tešku mašineriju, rupe i gomile naslaganog šuta, ostavljajući oblak prašine za nama.

Nakon što smo stigli ispred kapije manastira, ugledala sam tablu sa natpisom koja kazuje da će manastir biti pod rekonstrukcijom duže vreme, a na vratima i katanac. Osvrnula sam se na put kojim smo prošli kako bismo dovde stigli, pa kao onomad na Amorgosu, preskočila sam ogradu, popela se na puteljak pored i ušla u manastirski posed. Već na samoj stazi sačekala me je glomazna skela i obaveštenje da je ulaz na sopstveni rizik. Malo dalje od mesta na kom sam stajala ugledala sam momka koji je belom farbom krečio fasadu crkve. Iako me je pomalo bilo sram zbog ulaska na manastirski posed i pored obaveštenja da je pod rekonstrukcijom, zamolila sam momka da me pusti da pogledam manastir, što je na moje čuđenje momak i dozvolio. 

Obećala sam da se neću dugo zadržati, te sam trkom odjurila do jedinstvene kapele Teoskepastis, podignute ispod velike stene, koja je praktično na taj način činila krov crkvi. Bila je zatvorena, ali sam se i mimo toga osetila kao da sam uletela u neki film o hobitima. Izgledala je tako nestvarno.

Po izlasku sa manastirskog poseda zahvalila sam momku zaduženom za radove što je imao razumevanja za naše putešestvije. Istovremeno sam se mimoišla sa grupom troje prijatelja koji su se kretali ka zatvorenoj porti manastira. Kada sam se okrenula za njima, mogla sam uočiti da njih troje nisu odlučili biti „nestašni“, kao ja pre nekih 10-ak minuta i da su se pomalo tužno krenuli vraćati ka svom automobilu.

Probajte morske plodove u taverni Koralli u Evdilosu

Već pomalo gladnjikavi spustili smo se u lepi Evdilos. Navijala sam da ručamo u taverni Kozi Blu iz koje se pružao prijatan pogled na luku. Gosn turista nije bio srećan što do taverne vode stepenice, a potom ni što u njoj nema apsolutno nikoga. Samo zbog mog navaljivanja složio se da im damo šansu. 

Ubrzo je do nas stigla konobarica kratke crne kose koju smo prekinuli u skrolovanju po telefonu i nehajno bez volje i osmeha, izdeklamovala je spisak jela koja su tog dana bila na meniju. Sa pažnjom sam slušala šta devojka izgovara, pokušavajući da zapamtim izraze, kako bismo ipak uspeli ovde da ručamo. Nakon što je završila sa izlaganjem, nezainteresovano se udaljila, dok smo nas dvoje ostali da se gledamo u neverici. Kada se vratila pokušala sam da ponovim jela sa menija, međutim, grubo me je prekinula sa naglašavanjem da ta jela ustvari nemaju. 

Zahvalivši se, iako nije zaslužila nijednu lepu reč, ustali smo i spustili se u tavernu Koralli smeštenu u samoj luci, koja je uzgred vrvila od ljudi. Mlada konobarica koja je izgledala kao da je upala u kantu sa šminkom svih duginih boja, vrlo ljubazno uz osmeh predložila nam je da se odlučimo za riblji meni. Uh kako smo uživali, što zbog odlične hrane, lepe kombinacije ukusa, pozitivne atmosfere i veselog osoblja.

Kada smo napunili stomake, napravili smo kratak đir po Evdilosu, te obavili kupovinu u lokalnom manjem marketu, pa se uputili ka našem autu, koji je ostao da nas parkiran čeka u luci. Prilazivši primetili smo da su vozačeva vrata širom otvorena i shvatili da je gosn turista svesrdno usled poziva koji je obavljao preko telefona dok je izlazio iz auta ista ostavio da se luftiraju. Srećom, sve je bilo na svom mestu i ništa nije nedostajalo, što se sigurno ne bi desilo, da smo ovakav propust napravili na severu Grčke.

Nakon šetnje po Evdilosu, shvatila sam da smo prvi smeštaj definitivno trebali tražiti umesto u Thermi, upravo u okolini ovog gradića u koji smo se prvobitno i iskrcali po dolasku broda sa Samosa. Evdilos je urbaniji od Agios Kirikosa i uopšteno je sever pristupačniji od juga ostrva. Putevi oko Evdilosa su pristojni, ako ništa drugo, iako negde uži, bar nisu krpljeni i nema odrona na svakom koraku koji mogu biti prilično opasni. Ceo turizam, kako sam naposletku stekla i utisak, odvija se upravo na ovoj severnoj strani, sa akcentom na Evdilos i Armenistis. Ako se ne biste kretali ka jugu ostrva, Ikarija bi verovatno za vas bila jedno pristojno, usporeno, manje razvijeno ostrvo i svakako ne biste stekli utisak pustog ostrva, kao mi sa kojim smo i napustili Ikariju.

Evdilos
Evdilos
Evdilos

Imajte u vidu da su severne plaže vetrovite i gotovo uvek sa talasima

Plaže oko Evdilosa nikako nisu po mom ukusu. Lokalna Evdilosova plaža imena Fles nije izgledala privlačno najviše zbog dugačke klizave kamene ploče koja se nazirala iz samog plićaka. Ni njena okolina nije izgledala preterano čisto, pa smo prošavši pored zida sa gomilom plavih grafita u nizu, a potom i bezlične prljave plaže Fitema na kojoj se reklamirala taverna Kalipso, stigli do plaže Kampos. Iznenadila nas je tabla sa upozorenjem „Opasne struje“ i malo dalje od nje pojas za spasavanje. Momentalno pomislih: „E baš smo izabrali gde ćemo provesti vreme do zalaska sunca“.

Budite u pripravnosti, jer sledi nastavak putešestvija sa Ikarije! 😉

Svi tekstovi i fotografije na blogu, kao i Instagram Facebook profilu Putovanja iz mog pera podležu autorskim pravima, te samim tim njihovo preuzimanje, kopiranje i korišćenje bez eventualne saglasnosti nije dozvoljeno.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *